Prvi športaši Nove Jugoslavije koji su 1944.g. nastupili u Rimu
Titovi dupini s Visa

U kolovozu se navršilo 70 god. od prvog nastupa jedne športske reprezentacije novostvorene Jugoslavije u inozemstvu. Naime 18. kolovoza 1944. godine u Rimu je održano natjecanje u plivanju i vaterpolu između predstavnika savezničkih armija SAD, Velike Britanije, Francuske SAD i Jugoslavije. To je vrijeme kada u Europi još uvijek bijesni Drugi svjetski rat. Partizani - športaši stigli su izravno s bojišta u Italiju odlučni da se nadmeću s bolje pripremljenim protivnicima. Tada je po prvi put svirana himna nove Jugoslavije, a na stijeg je podignuta zastava s zvijezdom petokrakom. Natjecanje je održano u Stadio Nacionale a sudjelovali su : Oskar Danon, Slavko Mićo Blažina, Nenad Vukadin, Martin Gabričević, Vojko Pavičić, Dane Matošić, Gojko Marović, Dinko Rizzi, Mato Dinković, Augustin Montagne, Darko Grabušić, Vojislav Ucović, Rudi Glaicher, Vjekoslav Despot, Petar Korepš, Franta Dvoržak i Branko Žižek, njih 17 ukupno. O ovom zanimljivom natjecanju izvještavao je Peter Wilson, novinar britanskog vojnog časopisa Union Jack. On je sa puno simpatija gledao na partizane –športaše i nazvao ih Titovi dupini.

Dok su se vodile ogorčene borbe u domovini Misija NOVJ u Rimu obavijestila je Vrhovni štab o namjeri saveznika da organiziraju natjecanje u plivanju i vaterpolu. Svim jedinicama na području Dalmacije poslan je dopis i uskoro se na Visu okupio veći broj športaša XXVI divizije i jedinica Ratne mornarice. Grupa mornara iz Četvrtog pomorskog sektora je redovno, u slobodno vrijeme, igrala vaterpolo tijekom ljeta 1944. Lopte su se nabavljale u talijanskim gradovima čije su luke redovno posjećivali naši mornari. Golove za vaterpolo izradila je tehnička radiona brodogradilišta u Visu. Često su se odigravale utakmice u vaterpolu sa mornarima savezničkih brodova. Naši vaterpolisti su bili bolji i sa osjetnom razlikom pobjeđivali savezičke momčadi. U organizaciji športskog života i treniranju mornara posebno se posvetio Đuro Bjedov , otac kasnije proslavljene plivačice Đurđice Bjedov. U viškoj luci, u predjelu zvanom Kut, održana su 14. kolovoza 1944. prva natjecanja u plivanju i vaterpolu na oslobođenom teritoriju. Plivalište je bilo pravih dimenzija, improvizirano od pet splavi a plivalo se u šest pruga. Oko uređenja plivališta posebno se zauzeo Gojko Marović, predratni istaknuti vaterpolista splitskog Jadrana. Kratke pripreme na Visu time su bile završene. Odabrani športaši su sutradan sa brodom Morava otplovili prema Italiji. Brodom je upravljao kapetan Kuzma Dragojević koji je bio već iskusan morski vuk. U Bari su stigli 16. kolovoza 1944., odjenuli nove uniforme , podšišali se i primjereno uredili. Avionom DC-3 s partizanskim oznakama odletjeli su prema Rimu. Radi problema na putovanju naša momčad je zakasnila na ovo natjecanje za jedan dan, što je stvorilo problem sudjelovanja. Svojim autoritetom i dostojanstvenim ponašanjem u pregovorima sa saveznicima pogotovo se iskazao Oskar Danon. Bio je fakultetski obrazovan i govorio je nekoliko jezika. U ovim pregovorima sudjelovao je britanski general H. M. Wilson, zapovjednik savezničkih snaga na Mediteranu. On je formirao komisiju za športska natjecanja od nekoliko savezničkih časnika na čelu koje je bio američki vice- admiral H. K. Hewitt. Tako su već početkom 1944. počela natjecanja saveznika u boksu, nogometu, košarci, atletici i tenisu, a nešto kasnije u plivanju i vaterpolu. Naši športaši – vaterpolisti bili su smješteni u Rest kampu, koji je bio vojno odmaralište američkih vojnika Pete armije. Svi su dobili propusnice potpisane od strane admirala H.K. Hewitta. U Rest kampu bilo je dosta zabave u večernjim satima. U dvorani od 1500 mjesta priređivane su priredbe i plesovi. Svirao je američki jazz orkestar od 80 članova.

Na vaterpolskom turniru u Stadio Nazionale 18., 19. i 20. kolovoza 1944. sudjelovale su momčadi Francuske, Velike Britanije, zatim kombinirana momčad britanskih i francuskih vojnika i naša partizanska momčad. Favoriti prije svega su bili Francuzi jer su poslali svoju najbolju momčad nazvanu Nort afriken distrikt. U toj momčadi igrali su četvorica vaterpolista koji su sudjelovali na O.I. 1936. U Berlinu. Bili su izraziti favoriti za zlatne satove koje je trebao uručiti pokrovitelj turnira genaral H. M. Wilson. Momčad vaterpolista – partizana u sastavu Ucović (vratar), Montagne, Marović, Dinković, Grabušić, Žižek, Rizzi, Pavičić, Gabričević i Gleicher, borila se hrabro i na kraju izgubila od Francuske tijesno 5 : 7. Drugog dana, 19. kolovoza mladići su odigrali puno bolje i pobijedili kombiniranu britansko – francusku vojnu momčad sa 3 : 2. Sva tri pogotka dao je Vojko Pavičić, predratni vaterpolista Jadrana iz Splita i sudionik O.I. 1936. u Berlinu. U trećem susretu vaterpolisti - partizani zaigrali su još bolje i pobijedili momčad Velike Britanije sa 6 : 2.

Sve ove utakmice pratio je veliki broj gledatelja. U plivačkim natjecanjima nastupili su Franta Dvoržak, Dane Matošić, Vjekoslav Despot i Petar Korepš. Kao plivači i vaterpolisti nastupili su Vojko Pavičić, Branko Žižek i Rudi Glaicher. Nenad Vukadin je bio tehniko i nije se natjecao. U plivačkim natjecanjima Branko Žižek je osvojio prvo mjesto na 100 m slobodno rezultatom 1:05,3, Dane Matošić je bio treći na 100 m prsno s rezultatom 1:24,0. Štafeta 3 x 100 m. mješovito u sastavu Dane Matošić, Franta Dvoržak i Branko Žižek je također bila uspješna i osvojila drugo mjesto rezultatom 3:56,8.

Partizani – športaši su dočekani u Rimu od strane saveznika sa dosta skepse i suzdržanosti. To se ubrzo sve promjenilo i sklopljena su velika prijateljstva. Posebno su naši športaši uživali simpatije Filipinaca u američkoj vojsci i Kanađana. Bilo je druženja uz pjesmu i piće. I domaći Talijani su prihvatili sa simpatijama naše športaše. Bilo je i žena, kao pratečeg osoblja koje su se zainteresirale za naše mladiće. U nekim situacijama trebala je snalažljivost i improvizacija. Tako je Oskar Danon kao vrsni glazbenik tijekom jedne noći uspio napisati partituru za jugoslavensku državnu himnu Hej Slaveni, koju je izvela francuska vojna glazba. Nakon rata postao je poznati dirigent svjetskog glasa. Između ostalog bio je ravnatelj Beogradske opere i Ljubljanske filharmonije.

Tehnički referent Slavko Mićo Blažina bio je iz Rijeke. Prije rata radio je u Jadranskoj plovidbi. Jedan je od osnivača sušačke Viktorije. Za vrijeme rata bio je intendant partizanskih bolnica u Italiji. Kao priznati sportski djelatnik i poznavatelj prilika u tek oslobođenoj Italiji priključio se našoj odabranoj momčadi kao vođa i trener. Jedan od iskusnijih bio je Dubrovčanin Darko Grabušić, predratni vaterpolista Juga. Interesantan je i Čeh Petar Korepš. On je prije rata bio poznati plivač u svojoj zemlji. Naši sportaši su ga pokupili iz baze u Monopoliju, gdje se oporavljao od rana zadobivenih u Lici. Nije poznato kako se priključio partizanskom pokretu, a isto tako, nakon rata, mu se izgubio svaki trag. U plivanju se istakao Zagrebčanin Franta Dvoržak koji se, kao izbjeglica, sklonio u Rim gdje je bio učitelj plivanja. Susret s partizanima – sportašima na bazenu Stadio Nazionale bio je dovoljan da se pridruži ovoj momčadi. Kako bi bili što bolji u plivanju Darko Grabušić i Vojislav Ucović su se dali u potragu kako bi pronašli Slovenca Branka Žižeka, višestrukog prvaka države u plivanju. On se nalazio u Rimu i trebalo ga je pronaći. Na kraju se i on, kao šesti, pridružio maloj plivačkoj grupi. Od Splićana u momčadi su bili Vojko Pavičić, Nenad Vukadin, Dane Matošić, Martin Gabričević i Gojko Marović. Oni su prije rata bili članovi splitskog Jadrana. Od Dubrovčana, uglavnom kao članovi Juga, sudjelovali su Mato Dinković, Augustin Montagne, Darko Grabušić i Vojislav Ucović. Dinko Rizzi je bio sa Korčule.

U Napulju su se partzani – sportaši sreli s igračima Hajduka koji su bili na turneji po Italiji i odigravali prijateljske utakmice sa savezničkim momčadima. Druženje i ćakula potrajala je cijelu noć. Sutradan u jutro momčad je produžila prema Bariju. Povratak na Vis bio je legendarnim brodom Bakar, koji je cijelo vrijeme rata prevozio ranjenike i izbjeglice prema Italiji. Svi sudionici ovog prvog sportskog natjecanja u Novoj Jugoslaviji vratili su se u svoje jedinice, a neki i na prve crte bojišta. Sudjelovanje partizana – športaša nije bila samo promocija nove države, partizanskog športa, nego na jedan indirektan način, i promocija ideje o budućim natjecanjima zemalja Mediterana. Potvrda toga bile su Mediteranske igre u Splitu održane 1979.

Literatura:

SPORT (Beograd), Delfini maršala Tita , od 11. do 28. kolovoza 1977. (ukupno 16 članaka).
Nedjeljna Dalmacija (Split), Titovi delfini prije svih, 6. travnja 1980. str. 18.
Slobodna Dalmacija (Split), Titovi delfini za sva vremena, 20. kolovoza 1984. Str. 11.

Partizani – športaši koji su bili prvi emisari Nove Jugoslavije na savezničkom natjecanju u plivanju i vaterpolu u Rimu 1944.

 

Propusnica kojom su se naši športaši mogli slobodno kretati od Rest kampa za odmor do plivališta Stadio Nacionale u Rimu.

 

Ostalo je zapisano za povijest športa da su se Dupini maršala Tita slikali pod jugoslavenskom zastavom 18. kolovoza 1944. na Stadio Nacionale u Rimu. Gornji red slijeva: Vojko Pavičić, Branko Žižek, Augustin Montagne, Vojislav Ucović, Rudi Glajher, Franta Dvoržak, Mate Dinković, Darko Grabušić, Dinko Rizzi. Donji red slijeva: Vjekoslav Despot, Petar Korepš, Oskar Danon, Dane Matošić, Slavko Mićo Blažina. Na fotografiji nedostaju Martin Gabričević, Gojko Marović i Nenad Vukadin.

 

Nakon 40 godina Dupini maršala Tita su se ponovno našli na okupu 1984. u Splitu. Tom prigodom uručene su im zlatne značke SFKJ (Savet za fizičku kulturu Jugoslavije).

 

Američke novine The stars and sripes koje su pisale o partzanima – športašima, njihovim uspjesima i rezultatima na natjecanjima saveznika u Rimu 1944.

 

Priredio: Mladen Cukrov; iz arhiva Muzeja sporta Split 2014.g.