MIS '79 - kako je grad Split dobio Mediteranske igre

Mediteranske igre su svakako najveća sportska manifestacija zemalja Sredozemlja. Osnivač je bio Mohamed Taher Paša, inače pokretač suvremenog sporta u Egiptu. On se založio već 1948.g., za vrijeme održavanja Olimpijskih igara u Londonu, kako bi okupio predstavnike nacionalnih olimpijskih odbora sredozemnih država sa željom da se organiziraju Mediteranske igre. To mu je konačno i uspjelo jer su I. mediteranske igre održane 1951.g. u Aleksandriji (Egipat). Od ovih prvih u Aleksandriji do onih održanih u Splitu (1979.g.), igre su se održavale svake četvrte predolimpijske godine. Nakon Aleksandrije domačini su još bili: Barcelona, Bejrut, Napulj, Tunis, Izmir i Alžir. Igre su definirane kao regionalno sportsko natjecanje ali prema pravilima olimpijskih igara.

Za grad Split sve je počelo daleke 1969.g. kada je Mihovil Radja, kao delegat Hrvatske u tadašnjem Jugoslavenskom olimpijskom komitetu, otišao na jedan od sastanaka u Beograd. U to vrijeme svaka republika bivše Jugoslavije davala je po 5 predstavnika u Skupštinu ovog odbora. Sastanak je održan u prostoru Vazduhoplovne baze. U pauzi ovog sastanka Mihovilu Radji je prišao Milan Ercegan, koji je tada bio potpredsjednik SOFK-e Jugoslavije. U neformalnom razgovoru upitao ga je može li Split organizirati Mediteranske ige. Mihovil Radja je bez puno oklijevanja dao potvrdan odgovor. Povratkom u Split odmah se javio predsjedniku splitske SOFK –e admiralu Mladenu Marušiću, te ga izvijestio o cijelom razgovoru koji je vodio u Beogradu. Uslijedili su sastanci i dogovori splitskih sportskih djelatnika kako bi se zauzeo zajednički stav oko održavanja Mediteranskih igara u Splitu. Konačno Skupština općine Split je svojom odlukom od 28. travnja 1970.g, uz predhodnu suglasnost predsjedništva Sabora općine, od 15. travnja 1970.g., donijela odluku da se Savez za fizičku kulturu općine Split do kraja angažira na relizaciji kandidature Splita za ovu značajnu sportsku manifestaciju. Admiral Mladen Marušić, da bi dobio na vremenu, već je 21. travnja 1970. uputio dopise Savezu za fizičku kulturu Hrvatske i Jugoslavenskom savezu organizacija za fizičku kulturu u kojem ih obavještava da je predsjedništvo Sabora splitske komune na sastanku od 18. travnja 1970. godine donijelo odluku o kandidaturi Splita za Mediteranske igre 1975. godine. Društveno – političke organizacije Splita, zajedno s Savezom za fizičku kulturu Splita predložile su osnivanje Komiteta za pripremu kandidature Splita kao organizatora Mediteranskih igara 1975. godine. Predsjedništvo Sabora općine Split to je i potvrdilo na svojoj sjednici 29. listopada 1970. godine. Za predsjednika ovog komiteta izabran je Ante Jurjević – Baja. Formirane su 3 komisije: investicijska (Silvije Dvornik),financijska (Nikola Šimetin) i propagandna (Ivo Mimica)

U to vrijeme nije se još znalo da je Milan Ercegan kontaktirao i Rijeku kao mogućeg kandidata za održavanje Mediteranskih igara. Počela je utrka tko će prije dati garanciju za domaćinstvo igara. U Beogradu je 5. svibnja 1970. godine održana godišnja sjednica Skupštine SOFK–e Jugoslavije. Kao predstavnik SOFK-e Hrvatske u radu Skupštine je sudjelovao i Matko Gotovac iz Splita. On se založio kod Milana Ercegana, potpredsjednikom SOFK-e Jugoslavije i članova Komisije za međunarodne odnose SOFK-e Jugoslavije za kandidaturu Splita. U razgovorima mu je pomogao i Darko Dujmović, tajnik Hrvatske SOFK-e . Trebalo je uvijeriti nadležne da je Split spreman organizirati VII. mediteranske igre, a isto tako preduhitriti grad Rijeku u njihovim nastojanjima da oni budu domaćini ovih igara. Predsjedništvo SOFK-e Jugoslavije, na čijem je čelu bio Milosav – Mićo Prelić, dalo je pozitivno mišljenje o kandidaturi Splita ali je ipak odlučilo da konačni sud donese SOFK-a Hrvatske. Potrebnu dokumentaciju trebalo je predati do 1. srpnja 1970. godine Predsjedništvu Jugoslavenskog saveza organizacija za fizičku kulturu, Terazije 35/II – Beograd. Kandidaturu Splita, u ime Saveza za fizičku kulturu općine Split, podnio je predsjednik kontraadmiral JRM Mladen Marušić 30. lipnja 1970. godine.

Dr. Jakša Miličić, predsjednik Skupštine grada Splita (funkcija gradonačelnika), dao je jamstvo 3. studenoga 1970. godine da će Split biti domaćin sljedećih mediteranskih igara. Pismo je upućeno Gabrielu Gemayelu, predsjedniku Međunarodnog odbora Mediteranskih igara putem Jugoslavenskog olimpijskog komiteta. U tome je imao i podršku sportskih foruma Hrvatske i Jugoslavije. Predsjedništvo Saveza za fizičku kulturu Jugoslavije donijelo je 15. studenoga 1970. godine odluku da se da suglasnost za kandidaturu Splita. Odluka je donjeta na temelju garancije predsjedništva Sabora splitske komune. Savez za fizičku kulturu Jugoslavije morao je dobiti suglasnost Saveznog izvršnog vijeća, Centralnog komiteta SKJ, Savezne konferencije SSRN (Socijalistički Savez Radnog Naroda)u Beogradu, Komisije za međunarodne veze i Sekretarijata vanjskih poslova. Podrška je došla i od Jugoslavenskog olimpijskog komiteta na sjednci održanoj 24. studenoga 1970.godine, na kojoj je bio prisutan i Mladen Marušić, predjednik SOFK-e grada Splita. Ova kandidatura je, nakon što su usaglašeni stavovi SOFK-e Splita, SOFK-e Jugoslavije, od strane Jugoslavenskog olimpijskog komiteta upućena u sjedište Međunarodnog odbora Mediteranskih igara u Atenu. Uskoro je od ovog odbora stigao Upitnik koji je trebalo ispuniti detaljno i korektno. Pitanja su postavljala zahtjevne uvijete koje je grad Split trebao zadovoljiti kako bi postao grad domaćin Mediteranskih igara. Neka od pitanja bila su dali grad ima kazalište, koliko kinematografa, koje su kulturne ustanove u gradu, koliko ima fakulteta, što grad ima od sportskih objekata, stanje prometnica, željeznice , zrakoplovne luke, kakva je klima i dr. Uz pomoć stručnih službi prikupljeni su svi ovi podaci i dostavljeni Odboru u Atenu. Stigao je odgovor da će Međunarodni odbor Mediteranskih igara na svojoj sjednici 5. listopada 1971.g. u Izmiru prezentirati grad Split, kao jednog od kandidata domaćina slijedećih Mediteranskih igara. Izmir je bio domaćin VI. mediteranskim igrama. Mihovil Radja, tajnik SOFK-e Splita, otputovao je zajedno s Časlavom Veljićem, sekretarom Komisije za međunarodne veze Jugoslavenskog saveza organizacija za fizičku kulturu, 5. srpnja 1971. godine u Izmir. Svrha ovog trodnevnog boravka bila je da se upoznaju sa organizacijom ovako jedne velike sportske manifestacije. Isto tako cilj je bio dogovoriti boravak splitske delegacije u vrijeme održavanja sastanka Međunarodnog odbora Mediteranskih igara 5. listopada 1971. godine. Časlav Veljić je ujedno pregledao lokacije koje su bile namjenjene za smještaj 220 sportaša iz Jugoslavije. Uz pomoć Turguta Atakolua, predsjednika Organizacijskog odbora igara u Izmiru, Mihovil Radja, tajnik splitske SOFK-e i Željko Ivanišević, poznati veslački djelatnik iz Gusara, osmislili su i prezentirali izložbu o gradu Splitu u hotelu Efes u Izmiru. U tom se hotelu inače održala sjednica Međunarodnog odbora Mediteranskih igara. Da bi ova izložba bila upečatljiva i što bolja organiziran je i posebni kamion koparskog špeditera pun raznog propagandnog materijala o gradu Splitu, koji je na vrijeme trebao stići u Izmir. Prezentaciju Splita, kao grada domaćina budućih Mediteranskih igara, u dojmljivom govoru odradio je Jakša Miličić, predsjednik Skupštine općine Split. U sva daljnja događanja umješao se Turčin Suad Erler, član Međunarodnog olimpijskog odbora i Međunarodnog odbora Mediteranskih igra. Svojim zakulisnim radnjama zaustavio je kamion na granici s Turskom,a u samom hotelu Efes dodjelio je bolji izložbeni prostor, u glavnom holu hotela, izaslanicima Alžira. Ignorirao je predstavnike Jugoslavije i bilo je očito da su njegove simpatije na strani Alžira. Nije bilo druge i trebalo je oštro reagirati. Uz pomoć prevoditelja Armanda Morena, inače tajnika Međunarodnog odbora festivalskih gradova, koji je privremeno živio u Splitu, krenulo se u akciju. Delegacija iz Splita doslovno je iz kreveta izvukla Erlera tražeči poštivanje fair - playa i isti status kao što se daje Alžiru. Pale su i teške riječi, a Časlav Veljić, glavni tajnik Jugoslavenskog olimpijskog odbora, je zaprijetio povlačenjem jugoslavenskih sportaša sa igara u Izmiru. Tako su Mihovil Radja i Željko Ivanišević dobili novu prigodu da sa kata prebace izložbu u glavni hodnik hotela i tako ravnopravno sudjeluju u promociji Splita kao kandidata za VII. mediteranske igre. Radili su cijelu noć kako bi na vrijeme priredili izložbu i prezentaciju grada Splita. Cijelu ovu mučnu situaciju i sukob s Suadom Erlerom diplomatski je odradio Boris Bakrač, član Međunarodnog olimpijskog odbora. Ipak, pored svih napora i truda kandidaturu je ipak dobio Alžir i to tijesno 14:11. Neke od arapskih zemalja, zajedno sa Turskom, ipak su iz političkih razloga bile više sklone Alžiru. To se pogotovo odnosi na 2 člana iz Turske koji su, u svojim ranijim razgovorima, bili za Split, ali su na na samoj sjednici Međunarodnog odbora Mediteranskih igara svoj glas dali Alžiru. Samim time odredili su domaćina Mediteranskih igara za 1975. godinu. Delegacija iz Splita bila je duboko razočarana.

Da bi se situacija kolko toliko ublažila na istom Kongresu je dato obečanje da će se organizacija Mediteranskih igara 1979. godine povjeriti Jugoslaviji. O svemu se ponovno trebao izjasniti Split i organi vlasti Hrvatske i Jugoslavije. Nije bilo puno vremena jer je službena obnova kandidature trebala stići na adresu Međunarodnog odbora Mediteranskih igara u Ateni do kraja te 1971. g. Milan Ercegan, potpredsjednik SOFK-e Jugoslavije, je u prosincu 1971.g. uputio dopis Jakši Miličiću u kojem ga informira o razgovoru s generalnim tajnikom Međunarodnog odbora Mediteranskih igara Petraliasom u Ateni. Svrha sastanka bila je da se ispoštuje zapisnik sa sastanka u Izmiru, u kojem je većina mediteranskih zemalja dala svoje obečanje da će Split biti domaćin.

Gabriel Gemayel iz Libanona, kao član Međunarodnog olimpijskog komiteta i predsjednik Međunarodnog odbora Mediteranskih igara, uputio je početkom srpnja 1974. godine tajno pismo Nebojši Popoviću koji je tada obnašao funkciju generalnog sekretara Jugoslavenskog olimpijskog komiteta, u kome mu daje potporu za ponovnu kandidaturu Jugoslavije za Mediteranske igre. Tražio je da se pisano potvrdi kandidatura Jugoslavije, te tako preduhitrili ostale kandidate koji bi prijavili kandidaturu za Mediteranske igre 1979.g. Pismo je odmah proslijeđeno u Split, tako da je Savez za fizičku kulturu po hitnom postupku potvrdilo kandidaturu.

Predsjednik Izvšnog vijeća splitske Skupštine Ante Skataretiko je na sjednici političkug aktiva komune u rujnu 1974.g., uz nazočne političare Juru Bilića i Ivicu Kukoča, predložio da grad Split povuče svoju kandidaturu. Svi oni bili su svjesni da je to velika zalogaj i odgovornost kako za Split tako i cijelu državu. Nije bilo lako entuzijastima poput Mihovila Radje dalje raditi na projektu da Split bude domaćin Mediteranskim igrama 1979.g. Na čelo splitske SOFK-e dolazi Zdravko Draganja koji je zamjenio admirala Mladena Marušića. On se priklonio Mihovilu Radji tako da se s tim projektom ipak nastavilo dalje. Oni koji su bili za organizaciju igara shvatili su da cijeli projekt treba podignuti na višu razinu. Izvršno vijeće Sabora SR Hrvatske je na svojoj sjednici 24. lipnja 1975.g. podržalo kandidaturu Splita za domaćina predstojećih Mediteranskih igara. S projektom je bio upoznat Đemal Bjedić, predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV-a). Potpora je stigla i iz Zagreba od dužnosnika Vladimira Peze, Darka Dujmovića, Luke Bajakića, Miška Jurasa i Jove Galića. Uslijedio je odlazak s katamaranom SPLIT 3 u Vinišće po Vjekoslava Viđaka, predsjednika Skupštine grada i Hakiju Pozderca, predsjednika SOFK-e Jugoslavije, koji je ljetovao u Primoštenu. Svi zajedno uputili su se u Sutivan na otoku Braču. Tamo je priređen ručak u restoranu Dora na kome su, između ostalih, bili Ante Skataretiko i Jakov Sirotković, predsjednik vlade Republike Hrvatske. Pala je odluka da se ode na Hvar gdje se odmarao Vladimir Bakarić. Formirana je delegacija koja je brzim gliserom otplovila prema Hvaru i obavila razgovor s Bakarićem. Nedugo nakon toga Bakarić se na Brijunima sastao s predsjednikom Jugoslavije Josipom Brozom Titom i prezentirao mu ideju da Split bude domaćin mediteranskim igrama 1979. g. Tito je dao svoj pristanak i novi projekt je mogao krenuti.

Republički sekretar za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu Stipe Šuvar posjetio je Split 18. listopada 1975.g. i obavio razgovor sa odgovornima za organizaciju VIII. mediteranskih igara. Osim Šuvara bio je nazočan i njegov zamjenik Vladimir Pezo kao i podsekretar Miloš Mraković. Zaključak ovog sastanka je bio da se što prije donese međurepublički tvz. Društveni dogovor o financiranju Mediteranskih igara .

U Zagrebu je 25. travnja 1976.g. potpisan Društveni dogovor na nivou Republike Hrvatske, što je bio veliki iskorak prema realizaciji Mediteranskih igara u Splitu. Osim Stipe Šuvara, ovom svečanom činu, nazočili su predsjednik Sabora Ivo Perišin, sekretar u Izvršnom komitetu Predsjedništva CK SKJ Jure Bilić, član Predsjedništva SR Hrvatske Boris Bakrač, predsjednik Izvršnog vijeća Sabora Jakov Sirotković, sekretar u Izvršnom komitetu Predsjedništva CK SKH Jovo Ugrčić, predsjednik Republičke konferencije SSOH Stipan Marović, predsjednik Nogometnog saveza Jugoslavije Pero Korobar, predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Split Ante Skataretiko i dr .

Ovim Društvenim dogovorom poseban akcent se stavio na financijska sredstva koja su se trebala osigurati od igara na sreću (loto, ekspres – lutrije i dr). Interesantno je da su i nogometni klubovi Dinamo, Hajduk, Rijeka, Karlovac, Osijek, Dinamo (Vinkovci), Zagreb i Varteks (Varaždin) ovom prigodom potpisali sporazum o prihvaćanju ovog Društvenog dogovora. Time su se obvezali da će pomoći u financiranju ovih igara u Splitu.

Ponovno je Mihovil Radja, tajnik splitske SOFK-e zajedno sa Markom Čolakom, predsjednikom Skupštine interesne zajednice za fizičku kulturu splitske općine krenuo na put, ovaj put u Alžir. Oni su bili predhodnica kasnijoj delegaciji Splita koja je službeno podnjela kandidaturu 22. kolovoza 1975. godine. U toj delegaciji bili su Vjekoslav Viđak, predsjednik Općinske skupštine Splita, Zdravko Draganja, predsjednik SOFK-e Splita, Milan Ercegan, potpredsjednik SOFK-e Jugoslavije i Gojko Sekulovski, predsjednik Jugoslavenskog olimpijskog komiteta. U međuvremenu se saznalo da je i Maroko podnio kandidaturu za iste igre. Obavljena je prezentacija, a obavljeno je i dosta razgovora s predstavnicima mediteranskih zemalja. Pogotovo je dojmljiv bio govor Vjekoslava Viđaka, kao i prezentacija kratkog dokumentarnog filma pod nazivom Split, sportska metropola Jugoslavije. Arapske zemlje su obećale da će ispoštivati ranije dano obećanje da Split bude domaćin mediteranskih igara 1979. godine.

Na Kongresu Međunarodnog odbora Mediteranskih igara u Alžiru 22. kolovoza 1975.g. prihvaćena je kandidatura Splita za domaćina osme sportske smotre Mediterana. Glasanje je bilo tajno, Split je dobio 16 glasova, njegov konkurent Casablanca 9, dok je 1 listić bio prazan. Nastalo je veliko slavlje u cijeloj zemlji a pogotovo u Splitu. Na svoje su došli svi oni uporni entuzijasti koji su bili uporni i vjerovali da je ovaj projekt ostvariv.

Savezno izvršno vijeće je na preporuku Saveza za fizičku kulturu Jugoslavije 16. veljače 1977. godine donijelo odluku o osnivanju Komiteta VIII. mediteranskih igara. Za predsjednika je imenovan Stane Dolanc, sekretar Izvršnog komiteta Predsjedništva CK SKJ. Komitet je imao 30 članova. Dužnost podpredsjednika dobili su Stipe Šuvar, Hakija Pozderac i Vjekoslav Viđak.

Međunarodni odbor Mediteranskih igara održao je u Splitu 1976. i 1977. dva pripremna sastanka kako bi se definirao program igara, broj sportova, termini i satnice, te kako bi se imao uvid u izgradnju sportskih objekata i smještaj sportaša. Na prvoj sjednici Komiteta mediteranskih igara održanoj u Splitu 12. travnja 1977.g. raspušten je Komitet za pripremu kandidature Splita i osnovana Direkcija VIII. mediteranskih igara kao jedinstveni stručna organizacija Skupštine općine Split i Komiteta VIII. mediteranskih igara. Uz to formiran je i Izvršni komitet čiji je predsjednik postao Ante Skataretiko. Njegovi potpredsjednici bili su Vladimir Pezo, Artur Takač i Pero Bogunović. Ostali članovi bili su: Luka Bajakić, Marko Čolak, Darko Dujmović, Damir Dumanić, Milan Ercegan, Franjo Frančić, Jovo Galić, Miško Juras, Jozo Smodlaka, Časlav Veljić i Ratko Viličić. Za tajnika je imenova Boris Baranović. Direkcija je imala i svoje organizacijske jedinice: Sektor za sport i tehnologiju, Sektor za uslužne djelatnosti, Sektor za izgradnju objekata, Sektor za financijske poslove, Sektor za marketing i propagandu i Tajništvo neposredno vezano za generalnog direktora Direkcije. Za generalnog direktora Direkcije postavljen je Damir Dumanić, za zamjenika generalnog direktora i direktora sektora za sportove i tehnologiju igara Artur Takač, za direktora Sektora za uslužne djelatnosti Stipe Pleić, za direktora sektora za izgradnju objekata Silvije Dvornik, za direktora sektora za financije Zvonko Zavoreo, za direktora Sektora za marketing i propagandu Boris Baranović.

U listopadu 1977.g. Tito je i osobno posjetio Split kako bi potvrdio svoje pokroviteljstvo. Tom prilikom je primio delegaciju VIII. mediteranskih igara kako bi se upoznao sa aktivnostima u realizaciji projekta Mediteranske igre u Splitu.

Već 14. listopada 1977. godine održan je inicijativni sastanak Direkcije VIII. mediteranskih igara s sportskim djelatnicima Splita i 25 sportskih saveza Hrvatske i Jugoslavije. Odlučeno je da se za svaki sport formira Odbor za koordinaciju od istaknutih sportskih djelatnika Splita, Hrvatske i Jugoslavije. Odbori su uglavnom imali 15 do 20 članova. Aktivnostima ovih odbora koordinirao je Sektor sportova. Izrađeni su operativni planovi za pojedine sportove tako da je ostalo samo na sportskim djelatnicima da ih sprovode. Na izradi ovih operativnih planova za 25 sportova radilo je u pripremnom razdoblju 405 djelatnika Odbora za koordinaciju. Kasnije, u kolovozu 1979. godine ovi odbori su pojačani s još oko 1700 suradnika i volontera.

U želji da VIII. mediteranske igre budu uspješno organizirane, Direkcija MIS-a je odlučila godinu dana prije održavanja Igara, uputiti svoje delegate u potencijalne zemlje sudionice, s namjenom uručivanja službenog poziva tamošnjim olimpijskim odborima, odnosno vrhovnim sportskim tijelima, za sudjelovanje na Igrama, te davanja objašnjenja na eventualno nejasna pitanja vezana za Igre. Svoj pristanak za sudjelovanje na igrama dale su ove zemlje: Alžir, Egipat, Francuska, Grčka, Italija, Libanon, Libija, Malta, Maroko, Monako, Sirija, Španjolska, Tunis i Turska.

Albanija, Cipar i Izrael, iako mediteranske zemlje, nisu bile, iz raznoraznih razloga, članice Komiteta mediteranskih igara i zbog toga nisu imale pravo sudjelovanja na Igrama.

Igre će ostati poznate po tome što je još osam gradova Damacije bilo uključeno u ovaj sportski projekt: Trogir, Makarska, Sinj, Hvar, Šibenik, Zadar, Omiš i Supetar. Ostalo je zapisno da je Split te 1979.g. ugostio sportaše iz 25 sportova, odnosno 186 disciplina, za što je trebalo izgraditi kapitalne objekte koji u to vrijeme nisu postojali. Prije svega Split je dobio prekrasan stadion, u to vrijeme jedan od najljepših u Europi. Izgrađen je kompleks bazena na Poljudu, kao i velika i mala dvorana na Gripama. Izgrađena je streljana u Stobreću, kompleks teniskih terena na Gripama, kompleks malih dvorana za borilačke sportove na Gripama. Uz to renovirani su stadion HNK Split, košarkaška dvorana na Gripama kao i igralište u Kaštel Gomilici. Zahvaljujući MIS–u i drugi gradovi su dobili razne sportske sadržaje. Trogir je dobio novu sportsku dvoranu, dok je u Omišu obnovljeno nogometno igralište. Nadalje uređen je hipodrom u Sinju, teren za streličarstvo u Supetru na Braču, veslačka staza u Zatonu kraj Šibenika, nogometno igralište u Zadru i Makarskoj, kao i sportska dvorana na Hvaru.

Konačno na VIII. mediteranskim igrama u Splitu sudjelovalo je 2408 sportaša (od toga 399 žena), 882 suca, 25 delegata i 811 sportskih djelatnika što čini ukupno 4126 akreditiranih osoba. Na ovim igama s najviše sportaša bili su zastupljene: Jugoslavija 409, Italija 368, Francuska 287 i Španjolska 263. Sportaši su se natjecali u 25 sportova što je bio svojevrsni rekord: atletika, biciklizam, boks, dizanje utega, gimnastika, hokej na travi, hrvanje, jedrenje, judo, kajak, konjički sport, košarka, mačevanje, nogomet, odbojka, plivanje, ragbi, rukomet, skokovi u vodu, stolni tenis, streljaštvo, streličarstvo, tenis, vaterpolo i veslanje.

Grad Split nije dobio samo funkcionalne sportske objekte nego i prateću infrastrukturu. Izgrađen je veliki putnički terminal na aerodromu u Resniku, pomorsko-putnički terminal u Gradskoj luci, kao i novi RTV centar. Probojem tunela kroz Marjan i zahvatima na cestovnim i željezničkim pravcima stvoreni su preduvijeti za riješavanje prometnih problema u gradu i okolici. Ukopana je željeznička pruga koja je djelila grad na dva dijela. Izvršen je niz zahvata na rekonstrukciji elektrodistribucijske mreže, vodovodno-kanalizacijskim sustavima, te telekomunikacijskim vezama. Obnovljeno je i prošireno Hrvatsko narodno kazalište koje je do tada, radi požara, bilo skoro deset godina zatvoreno.

Kako bi se kvalitetno riješio problem smještaja sportaša i pratećeg osoblja, bilo je potrebno završiti drugu fazu izgradnje hotela Marjan i Medena . Kapacitet hotela Medena prije početka dodatne izgradnje bungalov naselja bio je 1240 kreveta, a za igre je njegov kapacitet povečan na 1956 kreveta. Kapacitet hotela Marjan povećan je s 400 na 610 ležajeva. U sklopu hotela izgrađena je i kongresna dvorana za 600 uzvanika. Za vrijeme održavanja igara tu je bio smješten glavni press centar. U hotelu Lav bili su smješteni sportski djelatnici i uglednici iz 14 zemalja sudionica igara. Isto tako rekonstruirani su hotel Bellevue i restorani Adriana i Luxor. Split je ovim kapitalnim objektima stekao sve preduvijete za stvaranje vrhunskih sportaša i rezultata.

Članovi derlegacije koja je boravila u Izmiru 1971. S lijeva Hakija Pozderac, predsjednik SOFK-e Jugoslavije, Vera Nikolić, čuvena atletičarka na 800 m. i Mihovil Radja, tajnik SOFK- e Splita i jedan od zaslužnika za Mediteranske igre u Splitu.

Ovako je izgledao Poljud davne 1977.g. prije nego su počeli radovi na izgradnji Gradskog stadiona.

Izgled stadiona u tijeku izgradnje 1978.g. za MIS – 79.

Sastanak u Splitu 1971. povodom kandidiranja Splita za Mediteranske igre 1975.
Slijeva: Gabriel Gemayel, predsjednik Međunarodnog odbora Mediteranskih igara, Ante Jurjević Baja, član Komiteta MIS-a, Mihovil Radja, direktor Sektora za sportove i Bora Stanković, član Međunarodnog olimpijskog komiteta.

Na otvaranju MIS–a 1979.g. bio je veliki broj uglednika iz svijeta sporta i politike. S lijeva se vide Michael Moris lord Killanin, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, Josip Broz Tito, predsjednik Jugoslavije i Stane Dolanc, predsjednik Izvršnog komiteta VIII. mediteranskih igara.

Čuvena maskota MIS–a bila je sredozemna medvjedica Adriana. Njezin oblik slova S sugerira sport i Split. Dizajn je odradio Oskar Kogoj iz Mirena kraj Nove Gorice.

Službeni znak VIII. mediteranskih igara su tri kruga što izviru iz mora. Simboliziraju prijateljstvo i povezanost tri kontinenta na obalama Mediterana. Autor dizajna je akademski slikar Boris Ljubičić iz Zagreba. Ovaj znak je prihvaćen kao službeni znak svih narednih Mediteranskih igara.